Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice. Trebali biste nadograditi ili koristiti alternativni pregledač.
Što bi se desilo kad bi se u našemu gradu večeras pojavila brutalno zgodna ženska, nevjerojatnog šarma, neodoljivog osmijeha i u turbo-sexy outfitu, sa ultrakratkom minicom?
Pretpostavljam da bi se ekipa uskomešala oko nje, častili bi je pićem, pokušavali ući u kontakt, a interes za nju bi sigurno pokazali i iz svijeta filma, mode, umjetnosti itd.
E sad, iskoristimo ono znanje o prostor-vremenskom koordinatnom sustavu, pa istu tu mačku prebacimo iz našega grada u glavni grad Kalifata, isti dan. Što mislite kako bi se tamo provela?
A onda je vratimo iz Kalifata nazad, u naš grad. Ali ju vratimo u vremenu, 500 godina ranije. Sad je mačka opet u našemu gradu, ali je u godini 1517.
Kako bi se u našemu gradu provela ista ta ljepotica, 1517 godine?
Pa zna se, dobila bi što je pripada. Privezati na lomaču, pa zapaliti. Nema uopće dvojbe, o tome.
E to vam je, ljudi moji, djelovanje Duha vremena neke zajednice. Duh vremena našega maloga grada je prije 500 godina bio jednako brutalan, kao što je to danas u Dohi.
Vi u duhove možete vjerovati ili ne vjerovati, ali on na vas svejedno djeluje. Slično kao vjetar. Stabljika marihuane ne mora znati da postoji Duh vjetra, ali će se pod njegovim utjecajem ipak nakriviti u stranu. Naša bi ljepotica imala tri potpuno različite sudbine, sve zbog Duha vremena, a da se nju pritom ništa ne pita.
Nekada nismo znali letjeti, pa smo naučili.
Jednom ćemo se tako valjda i sa vremenom u koštac uhvatiti. Ali dok se to ne desi, ne valja negirati njegov očigledan utjecaj.
Inače, za razliku od boga čopora, Duh vremena je savršeno iskren. Djeluje kao zrcalo. Pokazuje nam točno ono, što jesmo.
Zivot je bezvremenska blagodat. Ogranicimo li ga na trajanje naseg zivota u ljudskom oblicju, dobicemo zivot ogranicen u vremenu, umjesto zivot u kontinuumu.
Od sicusne jajne celije i jos sicusnijeg spermica izraslo je nesto sto vaze cca 80-90kg mase, u prosjeku.
Sta je tih 80-90kg predstavljalo prije tog oblika zvanog covjek?
Nije ni bitno, na kraju krajeva, bitno je da je bilo zivo i predstavljalo zivot, a u tom prijasnjem zivotu nije marilo za vrijeme, pod pojmom oko kojeg trenutno diskutujemo, ali je itekako marilo za metereolosko, mnogo bitnije u citavoj prici.
Iz jednog oblika preslo je u drugi, pa ce u treci, cetvrti i tako u beskonacnost. Dakle, zivot je vjecan, a i knjiga kaze da se covjek odrekao vjecnog zivota radi ovozemaljskog, u covjecijem oblicju.
Zato prijatelju malo biraj, koje ćeš informacije primiti. Ovdje s nama ti je baš lijepo, nitko ne davi negativnošću. Ja nisam upalio TV bar mjesec dana. Prestao sam čitati novine. Povukao se u totalnu defanzivu, što se tiče "dnevne doze informacija". S druge strane, čitam ono što sam sebi izaberem, dosta razmišljam, pričam sa interesantnijim ljudima o interesantnijim temama nego dosad, i tako.
Tako je došlo do toga da ja npr. nemam pojma čiji je Piranski zaljev, i da me živo zaboli qua za to. Živo me zaboli za 99% onoga što mi oni imaju za reći, a onih 1% ću se potruditi pronaći i sam. Očistio sam se od njih.
Zivot je bezvremenska blagodat. Ogranicimo li ga na trajanje naseg zivota u ljudskom oblicju, dobicemo zivot ogranicen u vremenu, umjesto zivot u kontinuumu.
S ovime se nikako ne bih složio, ako misliš na vremenske uvjete s kojima se čovjek bio prisiljen hrvati. Čovjek se nema što hrvati, s materijalnim. Čovjekov je Put da ovlada materijalnim, stavi ga pod svoju kontrolu. Jednako kako smo već ovladali transportom i usavršavamo ga dalje pa šaljemo čovjeka na Mars, isto tako usavršavamo meteorologiju. Već sad, npr. Rusi znaju da nema kiše kad je parada u čast Narodne armije. A vjerujem da bi i ti koristio auto a ne magare da te baci do doktora, kad bi sad trebao njegovu pomoć. Za sve se to, potrudila znanost. Čovjek ovladava znanošću i ovladat će njome u potponosti. Ali način na koji to radimo, dovodi do toga da smo duhom sve prazniji, i prazniji. I onda će nam se jednoga dana desiti to da znamo sve o prirodi koja nas okružuje, ali smo izgubili Duh. Što znači, da smo se izgubili i da se ne znamo vratiti nazad. Jer, sva znanost je izašla iz Duha.
A vezano uz Knjigu, opet su ti (nam) krivo protumačili što je rekla. Ali, to zaslužuje poseban post.
Sve se dade izmasakrirati kao što smo to u prošlim postovima uradili sa vremenom, materijom i matematikom. A kad se tako ogoli - uvijek se sve svodi na apsolutno nerazumijevanje znanosti o najdubljim korijenima toga, što proučava. Neće ni razumjeti. U korijenu je Duh, a mi smo ga izgubili iz vida.
Ne mislim na covjeka. Mislio sam na sve one krompirice, krastavcice, paradajzice, pilice, jagnjice, prasice, telice.., sto sam ih pojeo dok nisam nabio 80kg u dupe
Od toga sam sacinjen. Sad je to sve u mom oblicju, a nekad je poprimalo sasvim drugaciji, i bilo je zivo kao sto sam i ja sad, a bogami ce biti i poslije mene.
I nece se vozati u kolima, niti magarcu. Nece se truditi prilagoditi prirodu sebi, vec nastojati sebe prilagoditi prirodi. Tako ce mnogo duze trajati.
Upravo njemu ne treba prilagodjavanje, pogotovo mu ne treba neko prevozno sredstvo da bi bio tamo gdje zeli, kao sto mu ne trebaju oci da bi vidio ono sto zeli da vidi.
Nase duse, taj mentalni i misleci sklop je otrgnuti dio prirode, koji je zarazen covjecanstvom i trudi se sto duze u njemu ostati.
Svi smo mi, prijatelju, priroda. Nastali od praha i prahu cemo se vratiti, prije ili kasnije, kao sto cemo se iz praha iznova podizati.
Ako zamislimo vrijeme i zivot u vremenu, onda ga slobodno mozemo u njemu i zaustaviti. Ako zamislimo da to vrijeme tece unazak, onda moramo zamisliti i da dogadjaji idu unazad. Uzmem li moj licni zivot, kao primjer dogadjaja, onda mi slijedi smanjivanje ove 80 kg mase, do mase oplodjene jajne celije, kojom zapocinje racunanje vremena, licno mog zivota.
Iz toga ne proizilazi da je to i pocetak zivota, uopste, vec da je to nastavak postojeceg, koji ko zna koliko traje. Zivot koji se prilagodjava sredini u kojoj se nalazi, generacijama i generacijama unazad.
Sve ovo sto sam napisao je moje zivotno iskustvo, a da bih dio njega podijelio s vama, treba mi priloska odredba za vrijeme, a vrijeme nije nista drugo, do priloska odredba. Zivot daje vremenu smisao, jer ga ne bi bilo da nije zivota. Bezivotnoj materiji u isto takvom prostoru vrijeme ne postoji.
Dogadjaj u kojem jedan dan uzivamo, mnogo brze prodje od onog u kojem se jedan dan patimo, bez obzira sto im je vremenski interval isti. To bi bio jos jedan primjer koliko je vrijeme relativan pojam.
Racunanje vremena jedini smisao ima kroz hronologiju dogadjaja. Tada jedino mozemo reci da na neki nacin postoji.
Kažu da je Eva, zavedena od zmije, nagovorila Adama da ubere jabuku sa zabranjenog drveta, za koju im je Svemogući rekao da je ne smiju ubrati. Zbog toga što su se oglušili o Božju zabranu, bili su izgnani iz raja.
I, baš kao što je smisao iza Druge zapovijedi sasvim drugačiji od onoga čemu su nas učili, tako je i priča o Adamu, Evi i jabuci odavno izgubila poruku, koju je nekoć nosila.
To je simbolična priča sa prenesenim značenjem, u kojoj jabuka predstavlja znanje. Iz tog razloga, to drvo iz Biblije zovu Drvom znanja.
Poruka koju je čovjek dobio pričom o Adamu, Evi i jabuci, u stvari opisuje ono što se čovjeku dogodilo, kad je napokon dobio svoj ego. Ona se isprepliće i upotpunjuje, sa Drugom zapovijesti o kojoj smo pričali. Simbolički, priču o Adamu, Evi i jabuci bi trebalo čitati ovako: Nekoć su živjeli u Raju. Ali, ne u materijalističkom raju kakvoga ga mi standardno zamišljamo, punom bogatstva i blatostanja. Niti u onome raju, u kojem te čeka 40 djevica. Njihov Raj se sastojao u tome, što nikada nisu imali nikakvih dvojbi. Oni su - mentalno - bili bez ikakvog tereta. Takvome čovjeku nikad nije trebao nikakav savjet - on bi se okrenuo prirodi, i priroda bi mu dala odgovor. Na svaku moguću katastrofu koja bi mu se desila, takav čovjek bi stojički mogao reći "Tako je trebalo biti."
Kako je čovjek stekao ego, stekao je i potrebu da sazna sve, što se krije iza prirodnih zakona. U stvari, čovjek je stekao nezajažljivu znatiželju prema svakom obliku znanja. Čovjek teži da sve razotkrije. I kako je više razotkrivao, sve mu je manje potreban savjet prirode, a sve više toga može sam.
Taj čin dobivanja ega je čovjekov blagoslov i bogatstvo. S jedne strane, sve u čemu smo napredovali, zahvaljujemo istom tome egu. Nikakav ljudski napredak ne bi bio moguć bez ega, jer bismo svi bili vječno zadovoljni odgovorima dobivenim od prirode i nikad se ne bismo upitali možemo li mi bolje od prirode. Iz tog razloga, ne bi bilo ni izuma. A mi bismo živjeli doista i dalje u uvjetima pećinskih ljudi. Sretni i bez dvojbi u svome postojanju.
Sa egom smo dobili mogućnost da sami razumijemo svijet, ali nam je isti taj ego temeljito zatrovao dušu i truje ju i dalje. Da je to tako, očito je i iz svakog našega posta. Sve dvojbe, tuge, svi nesporazumi, sve to je moguće samo zbog ega. Ali isto tako nam je ego dao osjećaje sasvim suprotne - ljubav, odanost i sl.
To da čovjek koji je dobio ego više nije čist, je bilo očito i Bogu. Stoga je zaključio kako Adamu i Evi više nije mjesto u Raju. Izbacio ih je, ali ne za vječnost. Dobit će svoj Raj natrag, pod određenim uvjetima.
Priča o Adamu, Evi i jabuci je poruka:
Dobili ste znanje, ali je ono blagoslov i prokletstvo. S njime ćete puno toga dobiti u materijalnom smislu, ali morate biti svjesni kako ste sa znanjem i izgubili. Vaše misli iz tog razloga više nisu čiste. Naučite se kontrolirati svoje misli (a to možete, kaže vam Druga Zapovijest) i bit ćete u situaciji da vladate znanjem čistih misli. Na taj način možete opet ostvarili svoj Raj (u glavi, mentalni, isključivo svojim snagama) - baš kako i priliči Bogočovjeku.
Ne postoji konflikt među ljudima.
Kršćani-muslimani, muškarci-žene, Hrvati-Srbi, ******-nepederi, ljevičari-desničari ... sve to su konflikti, koji u stvari, ne postoje. Sve su to imaginarni sukobi imaginarnih pojmova u našim glavama, koje imamo mogućnost prekinuti, jednako kao što smo ih sami i stvorili.
Kad bi, bilo koji od nas, trebao predstaviti sebe nekome, bio to drugi čovjek, bio to majmun ili svemirac, sigurno mu ne bi prvo za sebe rekao da prati nogomet. Počeo bi s time, da bi o sebi kazao sljedeće:
- Ja sam Čovjek.
To bi valjda trebalo značiti, da se predstavio kao inteligentno i samosvjesno biće kadro za nezavisan vlastiti unutarnji život, formirano u ovom obliku u kojemu jesmo, i porijeklom sa planeta Zemlje. To je ono, što bi mogla biti dobra definicija Čovjeka.
E sad, ako primijetite u onome mome popisu sukoba, na listi sukobljenih se Čovjek ne nalazi.
I promislite malo, ni u jednom sukobu u povijesti ove nesretne kugle se nije desilo, da se na jednoj ili drugoj strani nalazi - Čovjek.
Uvijek su to neki klanovi, uopće nije važno jesu li vjerski, politički, sportski, spolni ili neki treći.
Nikad se Čovjek ne konfrontira ni s kim. Ono što se konfrontira, to je bolesni Čovjekov ego, koji u svojemu egoizmu zaboravi na to što Čovjek u stvari jest. Odnio ga materijalizam i materijalno, a morao je i preživjeti , pa stvara razne klanove. I onda Čovjek nekada zaboravi da je prvenstveno Čovjek, a pomisli da je prvenstveno kršćanin/muškarac/Hrvat/*****/ljevičar. A onaj drugi Čovjek, da je musliman/žena/Srbin/nepeder/desničar.
Idući korak je taj, da se netko od sukobljenih - opet zbog ega - osjeti ugroženim/boljim/ispravnijim, od onog drugoga.
I onda je sve spremno za belaj.
Neće Čovjek udariti ženu.
Ženu udara loš muškarac, koji je zaboravio da je prvenstveno Čovjek.
Neće Čovjek-musliman krenuti na Čovjeka-kršćanina. Nisu ni Ljudi-kršćani bili u Križarskim ratovima.
Drugoga će zbog različite vjere napasti onaj, koji vlastitu vjeru ispravno ne shvaća. A slijedit će ga spremne mase, koje ionako ***** ne razume i slijede boga čopora na svaki mig.
______________________
Pametna osoba promatra sa strane.
Pametnoj osobi može doći žao zbog toga što se vidi, pa se o tome jadati prijateljima, na forumu.
Ali isto tako, nekoj drugoj pametnoj osobi može pasti na pamet da svaki sukob, proizvodi potencijal. A potencijal se uvijek da iskoristiti, bilo to kroz šverc oružja i droge ako je u pitanju rat, ili kroz prodaju časopisa specijaliziranog za žene, ako je u pitanju sukob između muškarca i žene.
Tamo gdje ima potencijala za zaradu, ima i onih koji će nešto po tom pitanju i napraviti.
I onda se ljudi čude, zašto nas mediji zasipaju pizdarijama.
Stvaraju potencijal.
Tekst koji sad ubacujem nema baš nikakve veze (bar ne - namjerne) sa bilo čime, što sam dosad napisao na Vutri.
Tako da ovo dođe kao neki odvojak, neki intermezzo, na kojemu se možda zadržite.
I koliko znam, priča je istinita.
________________________
Dakle, tamo negdje početkom prošlog stoljeća, u neposrednom nam susjedstvu je živio jedan poseban mladić.
Imao je umjetničkog duha u sebi i volio je crtati. Bio je izvrstan slikar. Radio je u jednoj od najtežih tehnika, u akvarelu i zamišljao si je blistavu budućnost.
Ovo su neki od njegovih radova.
Ali, taj mladi čovjek nije imao sreće, jer se nikada nije uspio dokazati kao umjetnik.
Naime, nije mogao upisati Akademiju likovnih umjetnosti, jer je zbog toga što je uhvaćen kako puši u WC-u, bio izbačen iz škole.
Zbog toga se umjesto umjetnosti, uhvatio politike.
Zvao se Adolf Hitler.
__________________
I što vi sad mislite kako bi se povijest pisala da je Hićo uspio popušiti tu cigaru, a da ga nitko nije uhvatio?
Čudne li realnosti i uzročno posljedičnih veza:
Ako se pušenje zabrani krivome čovjeku, radi toga glavu može izgubiti sto milijuna ljudi.
Stvarno ja ništa ne razumijem.
Nakon što sam napisao gornji post, utonuo sam u meditaciju.
I, u toj meditaciji, mi se bliska povijest svijeta prikazala u novome svjetlu.
Pokušat ću:
Židovi za sebe kažu da su "Izabrani narod".
To "Izabrani narod" se može shvatiti na razne načine.
Može se shvatiti u, rekao bih plićoj verziji, koja nam govori da su Židovi iznad drugih, u Božjim očima. A to implicira da su svi drugi ispod, u Božjim očima. Kako su svi - Židovi i nežidovi - češće plitki, nego duboki, većina će shvatiti ovu poruku na taj način. Plitki Židov će se osjetiti važnijim od drugih, dok će plitki nežidov na poruku gledati kao na židovsku provokaciju.
Ali, može se shvatiti i u duhu onoga, o čemu sam prethodno pisao.
Po tome, Židovi doista jesu Izabrani narod, ali ne zato što su bolji od drugih. Izabrani su, jer je Bog putem njih (Mojsija, a za nas kršćane potom i Isusa) ljudima prenio poruku. Dakle izabrani su da budu glasnici, a ne da budu bolji.
______________________
Kao što se iz gornjeg posta vidi, Hitler je bio produhovljena osoba. Ne može se reći da bi onakve radove radio čovjek koji nema duha. Imao je neku inspiraciju i viziju, bio je u kontaktu s nekim Muzama. Svoje ljubavi, impresije i strasti je pokušao prikazati slikanjem, a tek kad mu je to propalo, okrenuo se politici.
I što mu se onda desilo?
Pa istu onu strast koju je trebao osloboditi kroz umjetnost, on je oslobodio kroz ideju.
Problem ostalih je bio u tome, što je izgleda bio puno bolji slikar, nego idealist. Jerbo, njegovi su ideali bili u potpunosti pod kontrolom boga čopora. Bio je narcisoidno zaljubljen u svoj nacionalni, krvni klan. Pa su nam, zbog njegovog djela i njegovih ideja, osvanuli nacisti i s njima koncept Arijske rase. Hitlerova pripadnost klanu je bila toliko duboka, slijepa i jaka, puna svih onih krasnih i emotivnih slika koje sam vam postao, a pritom je ipak bio - jadni, mali, duhovni slijepac. On je isti onaj Duh, kojeg je prikazao u slikama, iskoristio da pokrene mase svojim sumanutim idejama. Što ima duha, naročito vrijedi. Čak i ako je crno.
Ja. Moja božanski plemenita krv. Moj drevni klan. Drugi su prijetnja. Drugi su prljavi. Bog čopora. Nacional-egoizam.
Toljagu u ruke!!!
Hvala Bogu da će prvi na redu biti onaj, koji najviše ugrožava njihovu vjeru u vlastitu božanstvenost.
Ne može biti sto izabranih naroda.
A sad sam u glavi složio poruku, koju sam valjda trebao shvatiti.
Mislim da je univerzalna, pa ću je i napisati.
Jednom mi je jedan vrlo pametni prijatelj baš na tom primjeru dokazao latentnu homoseksualnost kod muškaraca.
Kaže, go*no kad prolazi, pritiska prostatu. Taj nadražaj na prostatu nam stvara onaj univerzalni osjećaj ugode, kojega svaki muškarac ima kod pražnjenja stolice. A, kako prostatu može nadražiti go*no, tako će i k...
Uživaš li ti, dok da prostiš, kakiš
Isti taj prijatelj mi je objasnio i Pederski paradox, tj. objašnjenje zašto ****** nikad u životu ne mogu biti doista ispunjeni. Kaže, kako ****** uopće mogu biti sretni, ako je ono za čime teže muškarac, a u pravilu dobiju tetkicu?
Ali prava je istina da je istina je na trećemu mjestu, i po pitanju pedera.
Istina je uvijek drugačija, jer svi imamo mrenu na očima.
A prije nego krenemo sa mrenom, želim vam reći nešto važno.
Da ja, tri godine stariji, čitam ovo što danas pišem, ne bih se prepoznao. Doista, ovo što pišem danas, su misli sasvim drugačijeg čovjeka. Sve ovo o čemu pišem nisam znao, nisam ni pojmio, nisam to ni mogao. Točnije, ponešto sam znao sam ili pojmio, ali na nepotpun i iskrivljen način. Bio sam izgubljeni, frustrirani, nervozni, nesigurni, neodgovorni sitni mali materijalist, u sitnome malome svijetu.
Moj život je bio život neprekidne dvojbe, bitke, truda, frustracija, te tu i tamo, ponešto opuštanja.
I neprekidnog osjećaja, kako nešto nije u redu.
Desilo mi se što mi se desilo, pisao sam o tome. Zbog bolesti sam bio prinuđen srušiti sve one nevažne spone koje sam nosio na sebi i koji su me definirali. Više nisam bio ni muškarac, ni otac, ni Bugar, ni protestant. Bio sam čovjek ogoljen od svih slojeva, suočen sa svojom sudbinom. Tu sam bio pošteđen, ozdravio sam.
Ono što se dalje desilo je to, da sam, pod utjecajem onoga što sam čitao na Vutri, dobrog starog RS ulja, nekih knjiga koje sam nabavio, nekih novih poznanstava i puno meditacije, imao tu sreću da pročitam i pojmim u sebe ono, o čemu sam vam pisao kroz obrazloženje Zapovijesti. Dijelom umom, dijelom dušom. Uspio sam ukrcati to u sebe.
Kad sam to ukrcao u sebe, ostalo je pjesma.
Skinulo mi je pedeset slojeva mrene, koje sam imao na očima.
Sad mogu i o ženama i o pederima i o ISIL-u i o Trumpu i papi.
Napokon je nestao osjećaj, kako nešto nije u redu.
__________________
Prije će profesor matematike budali dokazati da je 3 x 5 = 150, nego će budala profesoru dokazati da je 1 + 1 = 2.
Ja nisam ni filozof, ni teolog, ni molekularni biolog, a pišem upravo o tim temama. Dakle, budala sam.
Kad bi se sad pojavio neki školovani filozof, vjerojatno bi sve ovo što sam ja nadrobio mogao ismijati na neki njemu jednostavan način. Lako ti je dominirati, kad bolje poznaješ materiju.
Pričamo o Pećinku, a ja ne razlikujem kromanjonca od neandertalca. Doduše, u tom mi slučaju nije bilo ni važno. Ono što želim reći je to, da bi se školovana osoba vjerojatno lako suprotstavila ovim mojim promišljanjima, a ja ne bih znao logički objasniti, da sam u pravu.
To bi onda vjerojatno značilo, da nisam u pravu.
Ali, ono što se meni desilo, nije samo shvaćanje.
Shvaćanje je logički tok misli, što filozof / doktor / teolog može poništiti. Može ukazati na propust u mojoj logici, na primjer.
Ono što se meni desilo, je shvaćanje kroz prihvaćanje. To je ono shvaćanje, koje te naježi cijeloga, od kojeg ti zastane dah, koje te zaustavi u mislima. Koje te, kad ti uđe u misao, zaokupi u tolikoj mjeri, da ti ZNAŠ da je to ispravan odgovor, i ni jedan drugi.
Toliko moćno, toliko jako, toliko intenzivno u svome utjecaju. Toliko puno informacija koje su pohranjene u tebi, koje svi mi imamo nabacane, neuredne, dobivene pod mrenama, odjednom počinješ obrađivati na drugačiji način. I iz njih dobivaš sasvim drugačiji vrijednosni sustav.
Ono što ti je vrijedilo, više te ne zanima.
Ono što ti vrijedi, učiš sam stvarati.
Ono što ti najviše vrijedi, nitko ti ne može oteti.
Nakon toga shvaćanja je sa istom lakoćom, a sa puno većom dubinom, govoriti i o Drugom svjetskom ratu, i o ženama i o pederima i o svemu, što nas okružuje. Velika većina konflikata oko nas može biti - trenutno - objašnjena. I na svemu je mrena. A iza svega je potencijal i interes.
Suštinu sam, u biti, objasnio onoliko dobro, koliko ja to znam.
Uvod je Pećinko, suština je Zapovijed, ostatak su nusproizvodi mojih novonastalih razmišljanja.
Ne treba vam vjera, za to. "Bog je u tebi, ne klanjaj se okolo" - to u stvari zvuči prilično ateistički, zar ne.
Pokušajte pojmiti i apstraktno, pojmite i dušom. Poslušajte kako duša reagira na to, što pokušavate shvatiti.
ne znam kako tebi, ali ja imam osecaj olaksanja, znaci nisam latentni gey?
mada nisam to hteo da komentarisem nego:
ti si na nekoj dobroj zurci, partiju, iventu nekom... zatim odes na afterparti i tu pokupis ribu i odete kod nje/tebe, gdegod i kasnije saznas da je transgender, jel si ti sad latentni gey ili sta?
nesto ovako na primer
sad ce neko da kaze kako bi 100000% provalio da je "musko" ali nesto nisam siguran, pogotovo after aftre partija, cak ni da ima 47 broj stopala
A reci ti meni, u čemu se to razlikuje od onoga što bi vidio da sad klikneš Index.hr, ili Jutarnji?
Iste teme, samo im fali sadržaja.
_________________
@grući
Košćato, bar za moj ukus.
Više muško, nego žensko. Ona lijeva, ko da je iz logora izašla.
A to ti je, kad modne trendove za žene diktiraju oni, koji se pale na mlado muško meso.
Ajde ekipa, malo lepse reci upotrebljavajte. ***** i slicne reci ne spadaju na forum.
Homoseksualci so isto manjina koji se bore za svoja prava. Uvjek imajte na umu da smo i mi konzumenti konoplje manjine koji se borimo za svoja prava. Imajte na umu to kod svog pisanja. To so ranljive skupine i pokazite visi nivo razmisljanja nego kod kafanske razprave
gle sad, dodju glavni, pa pokvare zabavu raji
elem, na ex yu prostoru derpe je mozda bio uvredljiv izraz za sta? za pedere? kako sad to, kad je do juce (a i sada) bio medicinski/socijalni izraz, za odnose izmedju dve osobe istog pola. https://en.wikipedia.org/wiki/Pederasty
to nije nikakva uvredljiva rec, kao ni homosexualac, samo iz dva razlicita jezika. prvi vuce koren iz starogrckog, dok drugi i iz grckog i latinskog.
ne razumem zasto se ta "politicka korektnost" toliko imputira, ne ovde, nego uopsteno, znaci svuda?
ok, ja je ne koristim, osim ponekad u smislu, karakterne osobine, ne seksualne opredeljenosti.
kao sto rece rade serbedzija za nesto drugo
filozofiram
@joe123 to je ista riba, ustvari lik, promenio pol.
Ipak, da se ispričam. Trebao sam upozoriti na kontekst, u kojemu koristim riječ "p.....".
Naime, ljudi su u svemu licemjerni, pa i u tome, kako govore.
Riječ "p....." je doista riječ, koja adekvatno označava osobu muškoga spola, koja ima homoseksualne karakteristike. Pritom, ona nema nikakvoga potencijala u sebi. Ni pozitivnog, ni negativnog.
Postoje ljudi koji "p....." ne trpe i sama pomisao na njih im je gadljiva. Takvi ljudi s gađenjem kažu riječ "p.....". Takvi pojedinci, koji imaju problema sami sa sobom, su napravili da se ljudi srame - obične riječi. Ja riječ "p....." ne koristim pogrdno, nego zato što ne želim koristiti tuđicu "homoseksualac".
Sličnu težinu kao riječ "p.....", imaju i riječi "Cigan", "purger", "tovar", "Srbin" "Židov", i tako dalje.
To što netko mrzi Cigane, ne bi trebalo značiti, da ih ja ne trebam zvati onako, kako se zovu. Što se mene tiče, riječ Cigan je samo oznaka nacionalne pripadnosti. Konkretnome Ciganu ni plus ni minus, od mene.
A da vam ne govorim o tome, da se u svome licemjerju pravimo, da neke stvari uopće ne postoje.
Da bih kulturno i pristojno rekao kroz što mokrim, moram koristiti latinski. Jerbo, mokrim kroz penis. Ako nije penis, automatika mi ono što napišem pretvori u xxxxx. jer je nepristojno. Da mi je samo znati što bi na to rekli malo stari(ji)Hrvati ???
______________________
Tako, moje isprike i obrazloženje svima, koji su su me možda krivo shvatili.
Također ću svoje pisanje ubuduće prilagoditi na način, da "čudnih" izraza bude manje.
p3der, cigan i tovar su pogrdna imena iako im znacenje rijeci nije ruzno.
purger nije uvredljiva rijec nikada bila niti ce bit, srbin je nacionalnost a zidovi su pripadnici religije.
Divim se svakom covjeku koji upozna sebe.
Jednostavno se vidi iz njegovog pisanja, jer to napisano su njegove misli, pa shodno tome citamo o osobi kakva jeste. Nacionalno, vjerski ili sexualno odredjena osoba pise u skladu sa svojim odrednicama. Nema se sta oko toga polemisati. Samo covjek koji sebe prihvati kao covjeka ne vidi nikakve razlike medju ljudima. Svi smo u sustini isti, ljudi sa tacno definisanim osobinama covjecanstva, a izmedju ostali su to i one homesexualne prirode. Ako se desilo drugom, kao covjeku, moze se isto desiti i meni, kao covjeku. Meni, kao covjeku, sigurno nece izrasti slonova surla medju ocima, niti ce mi izrasti cuna od nadarenog konja medju nogama.
Desi se tako da covjek spozna sebe, u svoj svojoj srzi, onakav kakav jeste, a ne lik koji je prihvatljiv drugima, pa to svoje novo poznanstvo na sve moguce nacine zeli prikazati i time postane nametljiv.
Nije nametljiv onome, koji je je to ranije spoznao i na svojoj kozi iskusio, ali je definitivno nametljiv onoj vecini, koja to jos nije spoznala i iskusila.
Vremenom covjek spozna i tu stranu, pa mu bude jos ljepse i gotivnije.
Ono u sta sam siguran, sto drugacije ne mogu da vidim, jeste to da je bog svuda, a narocito u nama. Svako ko ga je tu nasao, shvatio je da je to toliko prosto, ali istovremeno izuzetno tesko onom ko je jos uvijek, na neki nacin, slijep po tom gledistu.
Koliko god veliki napor upotrebili da to nekom ukazemo, naillazimo na jos veci otpor.
Dokle god to covjek sam ne iskusi, nikada nece spoznati o cemu se radi, ma koliko se mi u tome trudili.
