Dragi moj prijatelju, covjekov licni napredak nije ogranicen samo na individuu koja je napredovala, vec se odrazava na cjelokupno covjecanstvo.
Ti si odlican primjer takvog napretka.
U mojoj blizoj porodici veliki broj clanova je obolio od nekog tipa karcinoma.
Uglavnom oni koje je rodbina prije vremena otpisala i takvim pristupom bolesniku ubila svaku nadu u ozdravljenje, nisu uspjeli da ozdrave. Podlegli su bolesti.
Za one, koji su u zdravlju bili jaki, uglavnom se iskreno vjerovalo i nadalo da ce ozdraviti. Takav pristup, kod bolesnika je budio onu pravu iskonsku vjeru u ozdravljenje i davao im snagu da se sa bolescu bore, i izborili su se.
Tvoje pisanje o licnoj borbi sa bolescu i pozitivnom ishodu borbe, je okidac koji je potreban da rasplamsa vjeru u drugim bolesnicima i razuvjeri ih da su oboljeli od neceg neizljecivog. Smatram da je ta vjera, cvrsta, cista i ne zasjenjena sumnjom, najbitniji faktor i najjaci adut, koji sam bolesnik moze posjedovati.
Sto se same vjere tice, svaka diskusija tezi da se njom pozabavimo, da malo prodiskutujemo.
Pravilnikom foruma, clanom 10. zabranjuje se pokretanje nacionalnih, politickih i vjerskih tema.
Apsolutno se slazem s navedenim clanom pravilnika, ali moram napisati jednu malu digresiju, za koju se nadam da mi se nece uzeti za zlo.
Rodjen sam u hriscanskoj porodici i ucen hriscanstvu. Ono sto su me ucili, ili bolje receno, trudili da me nauce i ono sto sam spoznao, naucio, nema dodirnih tacaka.
Najbolji primjer digresije izmedju hriscanstva i hriscana predstavlja druga bozja zapovjest, koja u teoriji kaze - ne pravi sebi idola niti kakvog lika, nomoj im se klanjati niti im sluziti.
Kako na tu zapovjest gledaju hriscani - od krsta napravise idolcinu, em se na svakom cosku klanjaju i sluze nekoj ikoni.
Razumijem da je tesko ne povesti polemiku po tom pitanju, ali mora se priznati da je s pravom zabranjena. Primjer sam naveo iz razloga sto zelim skrenuti paznju na cinjenicu, da vjera ne predstavlja odrednicu i pripadnost nekoj grupi, vec je individualna stvar svakog pojedinca i ne moze se tumaciti, kao zbirka propisa kako se neko treba ponasati da bi bio vjernik.
Vjera ne dijeli ljude, vec ih spaja i izjednacava po svemu. Daje im volju da steceno znanje prenesu na druge, koji tim znanjem ne raspolazu, jer na taj nacin olaksava zivot u zajednici.
Vjera je sloboda izbora i licno cu uvijek izabrati vjerovanje u ljudsku dobrotu, jer time svoj zivot cinim kvalitetnijim i ljepsim. Vjerujem i u ljudsku zlobu, tek kada me neko uvjeri da je njome obuzet, ali time mi nece ugasiti vjeru da i u takvom covjeku cuci dobro, zakopano negdje gdje ga ni sam ne uspijeva pronaci.
Ljudi su zavedeni, izbombardovani informacijama, pa se ne snalaze u raspoznavanju dobrog od loseg, ljubavi i mrznje, sirokogrudosti i sebicnosti, kao sto nisu kadri spoznati da ne postoji sretan covjek medju nesretnima. Srecu u covjeku smo prestali prepoznavati po njegovom pogledu, vec sretnog covjeka prepoznajemo iskljucivo po stecenom imetku i kolima iz kojih je izasao.
Smatrati da je neko sretan, samo iz razloga sto je izasao iz "bijesnog" je maloumno i odraz je zavisti.
Sreca i vjera su u ljudskoj nutrini i samo se kroz oci moze vidjeti i pogledom naslutiti.
Ti si odlican primjer takvog napretka.
U mojoj blizoj porodici veliki broj clanova je obolio od nekog tipa karcinoma.
Uglavnom oni koje je rodbina prije vremena otpisala i takvim pristupom bolesniku ubila svaku nadu u ozdravljenje, nisu uspjeli da ozdrave. Podlegli su bolesti.
Za one, koji su u zdravlju bili jaki, uglavnom se iskreno vjerovalo i nadalo da ce ozdraviti. Takav pristup, kod bolesnika je budio onu pravu iskonsku vjeru u ozdravljenje i davao im snagu da se sa bolescu bore, i izborili su se.
Tvoje pisanje o licnoj borbi sa bolescu i pozitivnom ishodu borbe, je okidac koji je potreban da rasplamsa vjeru u drugim bolesnicima i razuvjeri ih da su oboljeli od neceg neizljecivog. Smatram da je ta vjera, cvrsta, cista i ne zasjenjena sumnjom, najbitniji faktor i najjaci adut, koji sam bolesnik moze posjedovati.
Sto se same vjere tice, svaka diskusija tezi da se njom pozabavimo, da malo prodiskutujemo.
Pravilnikom foruma, clanom 10. zabranjuje se pokretanje nacionalnih, politickih i vjerskih tema.
Apsolutno se slazem s navedenim clanom pravilnika, ali moram napisati jednu malu digresiju, za koju se nadam da mi se nece uzeti za zlo.
Rodjen sam u hriscanskoj porodici i ucen hriscanstvu. Ono sto su me ucili, ili bolje receno, trudili da me nauce i ono sto sam spoznao, naucio, nema dodirnih tacaka.
Najbolji primjer digresije izmedju hriscanstva i hriscana predstavlja druga bozja zapovjest, koja u teoriji kaze - ne pravi sebi idola niti kakvog lika, nomoj im se klanjati niti im sluziti.
Kako na tu zapovjest gledaju hriscani - od krsta napravise idolcinu, em se na svakom cosku klanjaju i sluze nekoj ikoni.
Razumijem da je tesko ne povesti polemiku po tom pitanju, ali mora se priznati da je s pravom zabranjena. Primjer sam naveo iz razloga sto zelim skrenuti paznju na cinjenicu, da vjera ne predstavlja odrednicu i pripadnost nekoj grupi, vec je individualna stvar svakog pojedinca i ne moze se tumaciti, kao zbirka propisa kako se neko treba ponasati da bi bio vjernik.
Vjera ne dijeli ljude, vec ih spaja i izjednacava po svemu. Daje im volju da steceno znanje prenesu na druge, koji tim znanjem ne raspolazu, jer na taj nacin olaksava zivot u zajednici.
Vjera je sloboda izbora i licno cu uvijek izabrati vjerovanje u ljudsku dobrotu, jer time svoj zivot cinim kvalitetnijim i ljepsim. Vjerujem i u ljudsku zlobu, tek kada me neko uvjeri da je njome obuzet, ali time mi nece ugasiti vjeru da i u takvom covjeku cuci dobro, zakopano negdje gdje ga ni sam ne uspijeva pronaci.
Ljudi su zavedeni, izbombardovani informacijama, pa se ne snalaze u raspoznavanju dobrog od loseg, ljubavi i mrznje, sirokogrudosti i sebicnosti, kao sto nisu kadri spoznati da ne postoji sretan covjek medju nesretnima. Srecu u covjeku smo prestali prepoznavati po njegovom pogledu, vec sretnog covjeka prepoznajemo iskljucivo po stecenom imetku i kolima iz kojih je izasao.
Smatrati da je neko sretan, samo iz razloga sto je izasao iz "bijesnog" je maloumno i odraz je zavisti.
Sreca i vjera su u ljudskoj nutrini i samo se kroz oci moze vidjeti i pogledom naslutiti.