Kad se priča o kvalitetnoj travi mora se imat na umu koja sorta najbolje odgovara na pojedinca. Sativa inače diže i puni energijom i voljom za brijanjem, radom, komunikacijom i aktivnošću, dok indice suprotno. Ne znam, nisam pobornik da čovjek svaki dan se napušava jer mora se priznat da to remeti neke stvari, čisto iz najlogičnije fore da sve se radi isto kao i kad si nenapušen (život ide dalje, zapalio ili ne) ali pitanje je zato osjećaja koji se vezuje uz učinjeno. On je promijenjan te zbog toga i jesmo u stanju koje se zove biti napušen. E taj filing zna bit malo previše svakodnevan pa pređe u rutinu i onda kad nisi napušen opet se mora stvarat pristup prema tome. Prijelaz iz jednog u drugo stanje ako je teži, naziva se psihičkom "krizom", ali većinom nije teži samo surovitiji (ovisi o našoj izgrađenosti ličnosti) jer ipak straight stanje je straight stanje.
Ja sam recimo prošle godine kad me ufatila stiska sa faxom, mjesec ipo dana pušio svaki dan, učio bih tada ko lud (jer sam si napumpo volju), memorija je bila jača (tada sam još vježbo jačanje memorije uz pomoć trave) i dao sam 12 ispita u 3 tjedna sve napušen. Napušen sam učio i odgovarao na ispitima.
Osobno sam pobornik čistih ili što čišćih sativa. Indice je teško ili gotovo nemoguće izbrijati na rad, a kamoli fizičko/psihičko ispoljavanje volje (jedno bi bilo npr. ono obično; ustani se, donesi mi nešto, a drugo; sjeti se nečega, učini nešto itd.)... Nije apsolutno istina da je uz travu nemoguće mislit, radit, činit, djelovat. Ja sam napušen recimo uz neke vježbe, znao po 11 različitih priča imat u opticaju, sve bi ih pričao dok bih jednu zastajao, drugu bi započinjao i samo bi govorio: "Priča 3 i pričam, priča 1 i pričam, priča 7 i pričam..." i tako 11 komada sve različite ali pričane zajedno. 20to znamenkasti brojevi zapamćeni jednim pogledom, nemogućnost zaboravljanja stvari. Tada sam npr. zaboravio što sam pričao možda 2put u 1 godinu. Ljudi često zaboravljaju šta pričaju ili šta im je na pameti jer nemaju razrađenu vizualnu memoriju ili općenito vizualizaciju. Kad se to počne vježbat, lakše je slikovno pratit što ti je u umu nego da imaš gomilu rečenica spremnih da dočekaju svoj red. Vutra potiče rad uma, što i dovodi do inspiracija, brija, filmova, tripova itd. lijepih stvari (naravno, do jedne mjere) i naravno da pod tom gomilom misli zbog brzine njihova stvaranja (zbog asocijacije) i nemogućnosti da se verbalno uspiju sve izrazit (telepatija je u nekim slučajevim više nego nužna:icon_lol
jedna misao urušava drugu.
Memoriju, volju, aktivnost itd. masu drugih stvari moguće je itekako radit na vutri i to s još većim žarom nego kad nisi nakuren...ali mora se pazit da se ne navikne na taj žar dok se radi, inače bez vutre više onda nema poticaja i volje. Npr. da se uči svaki dan na vutri, nakon dužeg perioda bez vutre više čovjek ne bi mogao učit. Druga je stvar koju ljudi masovno mješaju!!! Ljudi kao kad su napušeni neda im se učit. Nije istina! Trava kao i svaka druga droga traži od pojedinca samo jednu jedinu stvar: da sve što činiš činiš radi sebe sama i temeljeno na odluci vlastite volje! Ništa drugo. Ljudima se ne da učit ne jer im se ne da, već ker im se neda učit ono šta ih ne interesira. Ali ti isti ljudi će npr. na netu kad se napuše čitat sve i svašta samo jer ih to interesira. Škola tako i onako, većini ne pruža adekvatan izbor znanja koje želimo temeljenog na našoj individualnosti interesovanja.
Nemaju ljudi prevelike veze sa napušenosti i radom. Više je to pitanje osobe same.