Da bismo se u svijesti istinski povezali s Jednim, trebamo prestati donositi odluke, prestati pokušavati mijenjati bilo što i trebamo biti bez ciljeva u životu. Što? Znam, ali saslušajte me. Prvo, to ne znači da do kraja života trebate sjediti prekriženih nogu gledajući u zid. Ne radi se o tome da se iskustva ne događaju u vašem životu, radi se o onom što uzrokuje da se ona događaju i o stanju postojanja iz kojeg se događaju. Još jednom, to je nešto što trebamo
znati, a ne mentalno razumjeti.
U filmovima ciklusa Matrix ima puno rečenica koje govore o 'cilju'. Jedan je tip rekao: 'Svaki program koji je stvoren mora imati cilj. Ako ga nema, biva izbrisan'. A agent Smith, kompjutorski program, primijetio je: 'Bez cilja ne bismo postojali. Cilj je ono što nas je stvorilo, cilj nas povezuje, gura nas, vodi nas. Cilj nas definira, cilj nas veže.' Mogao je dodati: 'Cilj nas kontrolira. Reći ću nešto što je očigledno, ali ponekad je to potrebno zato što takve stvari ne primjećujemo: da bismo bili Beskrajna Mogućnost, moramo biti Beskrajna Mogućnost. Ne možemo biti Beskrajna Mogućnost tako što ćemo biti bilo što manje od toga. Identificirati se s jednom mogućnošću znači ne obuhvaćati sve u Jednotu. Kada imamo cilj, nismo u vezi s Jednim, jer Jedno nema cilj, ono samo je. Još jedan od slavnih citata Oscara Wildea glasi: 'Ambicija je posljednje pribježište neuspješnih'. Ambicija je stanje cilja i želje, ne bivanja. Moj rječnik kaže da je cilj 'očekivani ishod kojem se teži, ili koji vodi vaše planirane postupke'. Točnije, to je povezanost s ishodom, ne Beskrajnom Mogućnošću. Cilj je Matrixov program jer nas, kao što je rekao agent Smith, definira. A definira nas kao dio, a ne cjelinu. Kada se ono što jeste može definirati, Matrix vas ima, jer se Jednota – Jestnost - ne da definirati. Kad je vaš cilj da nešto učinite, to je ono što postajete. Biti bez cilja ne znači sjediti i ne raditi ništa; to znači prestati identificirati ono što jeste s onim što radite, i prestati dopuštati da vas ono što radite definira. Ono što radite samo je umjesto onoga što vi jeste.
Kad sam krenuo na svoj put razotkrivanja zavjere imao sam cilj i on me definirao. Bio sam tražitelj istine koji je želio upozoriti ljude na ono što se događa. Ono što sam radio, radio sam zbog cilja. Više ne. Nemam cilja u onome što radim, i to je potpuno drugačije stanje postojanja koje treba iskusiti da bi ga se moglo razumjeti.
Put do slobode i Jednote nije stvaranje polarnosti, nego njihovo obuhvaćanje. Kada me ljudi pitaju kako bih opisao sebe, kažem: Ja jesam i ja nisam; ja sam sve i ništa; ja sam svugdje i nigdje; ja sam sve mogućnosti i nijedna. To zvuči smiješno u svijetu zarobljenom identifikacijom s polarnošću. Kako ja mogu biti sve te 'suprotnosti'? Valjda moram biti ili jedno ili drugo. Ali ako sam polarnost, kako mogu biti
Jedno? U znanosti govore o materiji i antimateriji, negativnom i pozitivnom polu u carstvu čestica. Kad se čestica i njena antičestica sretnu, one 'anihiliraju' jedna drugu, i cijela njihova masa pretvara se u čistu energiju. Sila stvorena ovim stapanjem polova jednostavno je fantastična. Polovi s kojima se identificiramo u principu su slični materiji i antimateriji, i mi možemo izazvati ovu 'anihilaciju' u Jednotu samo tako što ćemo ih sastaviti. Umjesto da se identificiramo s jednim, možemo biti oboje i stopiti ih u ravnotežu. Identificirajte se s cjelinom, a ne s iluzornim dijelovima. Vi jeste i niste; vi ste svugdje i nigdje; sve i ništa; negativno i pozitivno; vi možete i ne možete; vi hoćete i nećete; vi ste za / protiv; vi vjerujete i ne vjerujete. Time što
ste i jedno i drugo, vi 'anihilirate' oboje, i ono što preostaje je Jednota. Dok to činimo, razgrađujemo snagu Matrixa koja ovisi o polarnosti.
Put kući sastoji se u tome da znamo da smo već kod kuće i da smo oduvijek i bili. To znači prestati identificirati ono što jesmo s oblikom, potrebom da 'evoluiramo', da učimo iz beskrajnih reinkarniranih iskustava, i podređenošću volji nekog 'Boga'. Sve su to niti u mreži kontrole, podzapleti u filmu. Umjesto toga, možemo znati da smo Jednota i sagledati iluziju onakvu kakva je zapravo, beznačajna igra koju je stvorio naš vlastiti strah.
Ako živite svoj život znajući da ste jedno cijela se vaša perspektiva transformira. Ono što je izgledalo važno ili zastrašujuće postaje razlog za histeričan smijeh. Kada gledate svijet iz perspektive Jednog, sve one stvari koje vas smetaju, frustriraju, deprimiraju ili plaše izgledaju nevažne, što i jesu. Kada se takve situacije pojave, vrijedi se zapitati: kako bi na to gledalo Jedno? Bi li Jedno osuđivalo seksualne sklonosti? Bi li se Jedno razbjesnjelo zato što neki sportski tim nije pobijedio? Bi li Jedno odlazilo na birališta i podržavalo neku političku stranku? Bi li Jedno slijedilo neku religiju? Bi li se Jedno moralo štititi od iluzorne 'Tame'. Bi li Jedno brinulo o svojoj astrologiji i karmi ili o tome što je bilo u prethodnom životu? Bi li Jedno osjećalo potrebu da uspije ili 'bude' netko? Bi li Jedno išlo u rat ili se borilo za mir? Bi li se Jedno brinulo zbog bilo čega, žalilo za 'prošlošću' ili se bojalo 'budućnosti'? Bi li Jedno bilo u strahu od 'smrti', kad ona ne postoji? Na sve je odgovor negativan, jer su sve to iluzije. Zašto onda mi radimo te stvari, kad smo mi Jedno? Jedina je razlika ona između Jednote svjesne sebe i Jednote koja je zaboravila što je.
Mi se ponašamo kao mali zato što vjerujemo kao mali; a vjerujemo ono što smo programirani vjerovati. Ne mora biti tako. Možemo pustiti našu svijest da pjeva i zna da smo Sve što postoji. Živjeli smo u lažnom identitetu, aliasu koji nije mi. Ali možemo pogledati u iluzorno ogledalo i ponovno procijeniti ono što mislimo da vidimo. Mi nismo naše ime, tijelo, obitelj, rasa, nacija ili religija. Mi nismo naša imovina, posao, status, slava, uspjeh ili neuspjeh. Mi nismo čak ni naša ličnost, misli ili emocije.
Što smo onda mi?
Mi smo Beskrajna Svijest.
Kako to znam?
Jednostavno.
Ne postoji ništa drugo.
Izvor iz knjige
avid Icke - Beskrajna ljubav jedina je istina