Probao sam svakakve tehnike lucidnog sanjanja.Počeo sam sa nekim dosadnim instant zapadnjačkim tehikama,koje sam pokupio po netu,pa sam kasnije nešto od toga,u mnogo smislenijoj formi;pročitao u knjizi -Exploring the world of lucid dreaming- (Stephen LaBerge,pionir u istraživanju lucidnih snova i procesa sanjanja).U knjizi se može naći dosta korisnih informacija i lako je naći u pdf-u (~600kb),samo kucaš u google naziv knjige.Tu su obrađene razne tehnike,npr. MILD (Mnemonic Induction of Lucid Dreams) koju je on smislio i kaže da daje najbolje rezultate,onda nešto što neki zovu astralna proekcija,a on WILD (Wake-Initiated Lucid Dreams; Falling Asleep Consciously), i baš je sve onako opsežno i opisano u detalje sa raznim primerima.Posle svega toga navodi par tehnika (ali čisto onako da se spomene) iz istočnjačkih religija.I tako ja posle određenog vremena slučajno naletim na kjigu-Tibetian Yogas of dream and sleep-. Tehnika svesnog sanjanja koju je Padmasambhava ( koji je doneo budizam iz Indije na Tibet u sedmomo veku) naučio od nekog misterioznog yogija (ako se dobro sećam zvao se Lawarepa).Vekovima se to učenje prenosilo oralno i bilo je tajno da se ne bi razvodnjavalo i pogrešno prenosilo(znači učitelj učeniku pa ovaj dalje),a potiče iz indijske prakulture i nemoguće je odrediti koliko je staro.Ima ga u ortodoksnom hrišćanstvu,sufizmu,naravno hinduizmu,kabali … Postoje četiri pripremne vežbe koje se izvode tokom dana i predstavljaju osnovu za primenu primarnih vežbi tokom noći.Opisano je kako nastaju snovi,vrste snova,energetski kanali u telu,čakre,prana,karma…Odličan uvod za priču o svesnom sanjanju,a primenjujući samo te četiri osnovne vežbe tokom dana nebrojano puta povećavaš verovatnoću da ćeš u toku sna shvatiti da sanjaš i ako pravilno radiš prvi rezultati će doći veoma brzo.Bilo bi dobro da se čita o buđenju u snovima,meditaciji bez koje je nemoguće zamisliti konstantno održavanje potpune svesnosti u toku sna.
Obično se sanjanje smatra˝ nerealnim˝,znači suprotnost ˝realnom˝ budnom stanju u toku dana.Ali,dok san traje ne postoji ništa realnije od sna (što se takođe može reći i za život,je li?-stvaran je dok traje).Po tibetanskoj tradiciji sva iskustva,uključujući i snove javljaju se iz neznanja,unutrašnjeg i kulturnog.Šta je kulturno neznanje je svima jasno-razna verovanja i preduebeđenja ukorenjena u kulturu i tradiciju koja prožimaju svaki običaj,mišljenje,sistem vrednosti.Sve to pojedinci,pa i čitave kulture prihvataju kao neko opšte saznanje ili božanski zakon,stvarajući ˝to je normalno,pa to svi rade˝ mišljenja. Unutrašnje neznanje karakteriše nas obične ljude,a podrazumeva nepoznavanje naše prave prirode i prirode sveta u kome živivmo,a posledica toga je iluzija koju stvara dualistički um(Tibetanski sem)-koji rastura jedinstvo iskustava i razume samo konceptualne podele na ovo i ono,dobro i loše,na sviđa mi se i ne sviđa mi se .Znači Sem je onaj koji gori u želji,besu,konstantno preplavljen mislima i emocijama,zbog kojeg postaješ plen spoljašnjih uticaja,navika i uslovljavanja,koji ima lažnu stabilnost,koji je uskogrud,koji štiti samog sebe-EGO.Mi smo vrlo selektivni u sagledavanju sebe. Kada se gledamo u ogledalu, pazimo da izaberemo najlaskaviju pozu i najprijatniji izraz. Na isti način svako od nas ima mentalnu predstavu o sebi koja naglašava naše kvalitete, a minimizira mane i u potpunosti izostavlja neke strane našeg karaktera. Mi vidimo sliku koju želimo da vidimo, a ne realnost sagledanu iz svih uglova.
Sastavni deo one četiri vežbe koje se rade u toku dana je Calm Abiding:Zhine(stalna smirenost).Fiksacija na neki objekat da bi se postigla stabilnost uma.Može da se koristi i mantra,neki spoljašnji objekat…Da ne bude zabune,to nije meditacija.Meditaicija je mnogo sveobuhvatniji proces.Sledi praktični primer vežbe da bi se shvatila priroda uma.
Disanje je objekat pažnje koji je lako dostupan svima je li?, jer svi dišemo od kad smo se rodili pa do smrti. To je univerzalno dostupan, univerzalno prihvatljiv objekat meditacije. Da bi počeli vežbu treba zauzeti udoban položaj, ispraviti leđa i zatvoriti oči u tihoj prostoriji, sa što manje mogućnosti da budete ometani. Okrećući se od spoljnjeg sveta ka unutrašnjem, shvataš da je najistaknutija aktivnost disanje. Zato se obraća pažnja na taj objekat: dah koji ulazi i izlazi kroz nozdrve. To nije vežba disanja, to je vežba svesnosti. Cilj nije kontrolisati dah, već umesto toga ostati svestan daha, onakvog kakav je on prirodno: dug ili kratak, težak ili lak, grub ili fin.Znači dok udišeš,znaš da udišeš,dok izdišeš znaš da izdišeš.Ne razmišljaš o tome,već vežeš pažnju za dah što je moguće duže, ne dozvoljavajući da bilo šta prekine lanac svesnosti. Vrlo brzo se shvata da je to prokleto teško. Tek što pokušamo da vežemo pažnju za disanje, uleti nekakva misao. Čim pokušamo da potisnemo sve misli koje nas ometaju, hiljadu stvari uskoči u um: uspomene, planovi, nade, strahovi. Jedna od tih stvari privuče našu pažnju i posle nekog vremena shvatimo da smo potpuno zaboravili na disanje. Počnemo ponovo, sa obnovljenom odlučnošću i iznova posle kratkog vremena shvatimo da je um skliznuo a da to nismo ni primetili.
Ko upravlja umom?
Čim počnemo ovu vežbu, vrlo brzo postaje jasno da je um skoro bez kontrole. Kao razmaženo dete koje uzme jednu igračku, dosadi mu, uzme drugu, zatim treću, tako i um stalno skače sa jedne misli, jednog objekta pažnje, na drugi, bežeći od stvarnosti.
To je urođena navika uma. To radi čitavog našeg života.Život je san i sanjaš ga otvorenih očiju.Nema razlike između kratkih snova noću i velikog sna života. Zbog toga roniš u mislima između prošlih događaja i maštanja o budućnosti.Koliko vremena dnevno si zaista ovde?San je refleksija našeg uma,simbolični prikaz želja strahova,proekcija dnevnih događaja.Onoliko koliko si zaista svestan preko dana,toliko ćeš biti svestan u toku sna.Nadam se da je jasno zašto po default-u nismo svesni dok sanjamo.
Moramo promeniti mentalni kalup i naučiti da ostanemo u stvarnosti. Počinjemo, pokušavajući da vežemo pažnju za dah. Kada primetimo da je um odlutao, strpljivo i blago vratimo ga na dah. Ne uspevamo i pokušavamo opet,ništa,pa onda još jednom i još jednom pa još jednom…. Sa smeškom, bez napetosti, ne gubeći samopouzdanje, ponavljamo vežbu. Na kraju, navika stvarana celog života, ne može se promeniti za par minuta,jel tako?Zadatak zahteva stalno ponavljanje prakse kao i strpljenje i blagost.
Ako želiš svesno da sanjaš moraš biti svestan tokom celog dana.Ako je u onoj vežbi sa disanjem bilo teško fiksirati pažnju na dah,onda je ovo super teško.Joga svesnog sanjanja smatra ovo neizostavnim i vrlo moćnim delom prakse.
U toku dana je potrebo podsećati se:-Ovo je san-,svaki put kada ti misli odlutaju,kada misli upravljaju tobom,a ne ti mislima.(naravno prethodno moraš potpuno razumeti izjavu -Ovo je san-Znači,nećeš skočiti sa zgrade).Kada izgovoriš -Ovo je san- vratiš se potuno u stvarnost, potpuno si svestan gde si i šta radiš,misli ti ne lutaju tako da je pored tela koje je uvek ovde,sada i um ovde.Kabalisti to zovu SOL-Subject,object,place.
Recimo pereš ruke.Taj proces ne zahteva baš nekakvu pažnju i svesnost,samo delić,nekoliko procenata dok je ostatak uma tamo negde,luta,zaokupljen iluzijama,o recimo,budućnosti.Znači skoro mehanički proces.I onda se podsetiš-SOL.Ja,držim sapun,u kupatilu i perem ruke i ne gubiš uvid u to.Um je ovde i sada to više nije mehanički proces.Na početku će taj proces predstavljati samo podsećanje na –Ovo je san- odnosno –Sanjaš,budi se- i uvid u to ćeš imati par sekundi pa će um da odluta.Stalnom upornošću,tih nekoliko sekundi će se pretvoriti u 10 sekundi,pa u minut…Potrebno je što duže održavati prisutnost.Kada um odluta,vratiš ga u stvarnost.
Ili,recimo,jedeš.Narvno osećaš miris,ukus,žvaćeš,gutaš.Ali obrati pažnju na um.Gde je?
Tako razvijamo svesnost realnosti.To je biti ovde i sada.
Svesno sanjanje nije primarni cilj u praksi Joge snova i sanjanja,već dolazi kao rezultat pribranosti i svesnosti u toku dana.Napredak u tom procesu će biti očigledan u snovima.
Kada jedno vreme praktikuješ to vraćanje u stvarnost,ta misao će početi da se pojavljuje ˝sama od sebe˝.Poznata su vam ona stanja totalne odsutnosti kada milion misli proleće i smenjuju se.Totalni haos u glavi,metež,galama.Jedna od tih misli će možda biti -Ovo je san-.I odjednom tišina,mir ,ponovo si ovde.
Stanje postojane sažetosti pažnje u čistom uvidu (vipassana) posmatranjem "tela u telu, osećaja u osećaju, mišljenja u mišljenju i pojava u pojavama", bez ronjenja u prošlost i budućnost i bez ičega "mističnog" , napor za postizanjem ideala treznog života u čistoj sadašnjosti, Buddha opisuje ovako:
-A tada, isposnici, isposnik dok hoda jasno zna 'ja hodam', dok stoji jasno zna 'ja stojim', dok sedi jasno zna 'ja sedim', dok leži jasno zna 'ja ležim'... Isto tako isposnik je potpuno sabran kad dolazi i odlazi, kad gleda i kad se osvrće, kad se sagne i digne, potpuno je sabran kad nosi prosjačku zdelu i ogrtač, potpuno je sabran kad jede, pije, žvaće i guta.
-Svi oni isposnici i brahmani koji raspravljaju o prošlosti i budućnosti... i tu*mače različito složene i zamršene stavove o prošlosti i budućnosti, -- svi su oni zahvaćeni u mrežu spletenu od 62 čvora. Kuda god se smeste ili okrenu, ostaju uhvaćeni u tu mrežu."
-Zar ne vidiš da ti "turban na glavi gori" sada?! -- Okani se pitanja o prošlosti i budućnosti!
Uskoro ću postaviti linkove za download nekih desetak knjiga na temu svesnog sanjanja i još neke forume.