danas sam zadnji put mislim izašao u šetnju s oba psa odjednom, imao sam povoce....plan je bio kombinacija povodac/sloboda preko polja do brda, 3 km, a onda malo jahanja po jarugama
...., manji je odrasto, ovaj veći još raste
,nakon prvog puštanja kreće akcija, oranica, ja u čizmama, nakon deranja, ganjanja, pretnji, uspijem na kombinaciju da ja kao ganjam nešto treće, kontra od njih....15 min me ubili, 300 m od kuće tek....odmaknem još 500 na povocima kad sam ih zakopćo, pustim ih i uvedem u šikaru
jupi, idemo u koloni, ja vodim, srneće staze, ko rođeno za nogu iskrenit, stare brazde zarasle, ja čizme 2 broja veće....nakon izlaska iz šikare sa 7 kg blata na svakoj čizmi, mali nema ovratnik na sebi i neprilazi ispod 3 metra
, jajan je na povocu kod mene...sad kreće akcija sa povocom i Benđolom 42 kg, da dohvatim malog gada, prasicu moju, kako mu tepam 53 kg
, i to rukom jednom samo za vrat....ubili me prosto, mali je normalno otišo s polja, preko ceste, u naselje, počeo markirat svaki plot putem
, i jedva ga na istu foru dobim, da me čuje al nevidi, na uglu ulice jedne....čale je bio zakopčan za ugao ograde, maho repom a mali nevidi šta rujemo....kad je naletio tako bacanje sam mu odradio, frkanje bulje do ibera,
dok nije procvilio ko beba....skreno sam kolko me nehebe 5 %, jedva sam ga do kuće dotero na vratnoj grivi...sad je u kazni u garaži...ja primam terapije teške da se smirim...taj mlađi još voli živa bića pa ajd, al ovaj na povocu da mi ode sad, koda NATO pošalje desetinu svoju na čišćenje nekud brijem....kad nanišani i u full stisne trk, izgleda ko torpedo, oči zategne, škilji, koda cilja...mali mi je znao pokazat zube doma, kad smo imali nesuglasica, no nisam nikad potegno da mu pokažem da se nemože zahebavat, mislim da od danas nece bit lakomisleno više....starijeg sam jednom ranije također moro rušit u bok..
prolaze ljudi autima, ja ko najveći kreten, čučim nad dva psa i držim bukvice....
nema više bilo kuda huana svuda, opcija slobode su samo brda...eo pustio malog iz kazne, bogami me gleda s boka, cvilka, ispričava se, nezna šta je al zna da je zasro....sad sam i ja već malo smirio telo
prate me obojica sa iz boka, uši zategnute, rep na pol, mislim da si premiljaju dobrano ko će koji ćin prihvatit...
sad još kad tata opet odredi turu krekera, ima da smo ko zbor pjevački za 3 dana...